Crteži i tekstovi Aleksandra i Dušana posvećeni jugoslovenskim legendama

Dušan Pušara sa svojim tekstovima i Aleksandar Tomić sa svojim crtežima pokušavaju da održe živim duh jugoslovenskih legendi koje su bile i ostale prava avangarda našeg društva. Na njihovim radovima su predstavljeni: Džoni Štulić, Cane, Sonja Savić, Milan Mladenović, Magi, Prele i drugi. Njihove radove možete videti i na stranici Art is not a crime.

DJEVOJKA ZA KOJOM LUDI JUGOSLAVIJA

Prelijepa Margita Magi Stefanović rođena je 1. aprila 1959 godine u Beogradu…Srednju muzicku skolu zavrsava kao najbolja u klasi i dobija ponudu za nastavak školovanja na moskovskom konzervatorijumu. Njena majka misli da je Magi premlada za odlazak, ona odbija ponudu i ostaje u sebi suđenom Beogradu…

“Razmice zavjese, gleda obecani grad
svjetla se pale, tinja zelja u njoj
jos uvijek joj djavoli vire iz rukava
i svaki nokat krije otrov ljubavi ”

Magi sa velikim uspjehom upisuje i zavrsava arhitekturu, dobija brojne nagrade i brojna priznanja, ali to nije njen zivot, to nije njena prica, niti njena sudbina…Muzika je sve sto ona zeli, muzika je njena sudbina…Ocarana EKV – om
i Milanom Mladenovicem ona ubrzo upoznaje Milana i pokazuje mu ono sto zna…Milan biva odusevljen njom i njenim talentom i ona postaje neizostavni član grupe, pozornica je njena…Ona munjevitom brzinom osvaja srca publike, a naročito srca muskaraca koji su zapanjeni njenim izgledom, harizmom i muzickim kvalitetima koje posjeduje…Grupa je napokon kompletirana, a Magi je ta zadnja nit koja spaja nespojivo i miri ono sto se miriti ne moze…Ona je ta koju je Bog stvorio za sve…

” Ona ispituje zaborav, obara alibi, i bira ulogu kao haljinu za vece ”

Medjutim, svaka bajka ima kraj, pa tako i njena…Smrt Vd- a, Bojana Pecara, tesko pogadja Magi, a smrt oba roditelja
i Milana Mladenovica je zauvijek mijenja…
Krhka, prelijepa Magi, slomljena od bola pokusava da nadje izlaz iz krize…

” U prolazu je zapahne miris noci i kaze
probudi se, pokreni se
probudi se, pokreni se”

ali ne uspjeva… Potpuno slomljena Magi se prepusta totalnoj propasti…Nekada najsjajnija zvijezda andergraunda pada na samo dno i posljednje godine svog zivota provodi po napustenim garazama, osudjena na milost prolaznika koji joj tek ponekad udjele komadic hljeba…Fatalna crna princeza umire na infektivnoj klinici 2002 godine u svojoj 43 godini zivota kao posljednji originalni clan legendarne vanvremenske grupe EKV…

Ti si sav moj bol
ti si sav moj bol…

Nadam se da na nekom boljem mjestu sada drzite vasu divnu vanvremensku svirku.

Kazuj, robe, odakle si, iz plemena kojega si?
Ja se zovem Stulic Dzoni, iz plemena starih Azra sto za ljubav zivot gube i umiru kada ljube…
Taj svojeglavi klinac sa zagrebackih ulica, cija je vjerna sjenka njegova gitara, vise nije klinac… On sada je stasao momak koji trazi svoje mjesto pod ovim nebom… Stupajuci na r’n’r scenu Dzoni se zbog svoje teske naravi hvata u kostac sa mnogim svojim kolegama i zadobija epitet hirovitog, svojeglavog i egoisticnog covjeka, ali on ne mari za to…
Ne osvrcuci se na glasine koje ga prate, ne troseci vrijeme na poroke, kao more sto za vrijeme bure strahovitim talasima zapljuskuje obalu, tako Dzoni zapljuskuje jugoslovensku r’n’r scenu hitovima koji se nizu jedan za drugim… Armija njegovih obozavatelja raste svakim novim danom, svakim novim hitom i vec sada je jasno da on preuzima primat na gusto naseljenoj r’n’r sceni… Neki kazu da bi Bregovic toliki broj hitova raspodjelio na 3 zivota i u svakom od njih bi zivio kao kralj, ali Dzoni nije Bregovic, on nastavlja uzurbano da radi, hitovi izlaze kao na traci jedan za drugim… Sve vise se cini da zeli da ispuca sve iz sebe, kao da predosjeca nesto strasno, kao da predosjeca kraj…

“Ponekad je vidim lezeci u snu kao igru sjena na mom ramenu, bijelo svjetlo iznad pozornice tupih koraka koliko jos ima do ocaja”…

I ocaj je tu, krvavi gradjanski rat pocinje i obuhvata sve narode i narodnosti nekad bratske i voljene Jugoslavije… Kao deklarisani Jugosloven, Branimir Dzoni Stulic napusta Jugoslaviju, odlazi u Holandiju i nalazi svoj mir…

“Treba li da saznas kamo odlazim, izmisljajuci potrebu za promjenom… Treba li da saznas sve sto osjecam… Vrati se u ladicu…”

Po zavrsetku rata i smirivanju tenzija potraga za Dzonijem se nastavlja, zivot se vraca u normalu, oni koji su svirali, sviraju opet, samo nedostaje najveci, nedostaje holandski taksista… Mnogi menadzeri pokusavaju da zarade na njemu, daju se u potragu i nalaze ga ali on vise ne zeli da se vraca… Ja sam Jugosloven, imam jugoslovenski pasos, a Jugoslavije vise nema…
I Dzoni se nije vratio…

“Nije vazno odakle sam sve dok znades kuda putujem, deralo me sedam mora, gorka kora ljute nevolje, to sto brodi ne mogu da prevale covjek umije…”

Ne vracaj se Dzoni, ovdje vise nema nicega…

TUŽNA SONJA

Debitovala je u filmu sa 16 godina, diplomirala na fakultetu dramskih umjetnosti u 21-oj godini… Bila je zvijezda domaćeg filma, bila je najljepša mlada glumica i imala je sve što se poželjeti može… A kada imaš sve to, imaćeš i odredjenih problema, imaćeš oko sebe ljude koji ti to nikada oprostiti neće… Već na početku blistave karijere, ti ljudi što ne praštaju uspjeh i slavu, puštali su glasine da je alkoholičar i narkoman…
Bože, govorila je Sonja dugo poslije toga, to su bile besmislice, ja sam tek u drugoj polovini života postala to što su ti zli ljudi priželjkivali…
Sve što je Sonja željela, su bili umjetnost i porodica… Porodica sa jedinim čovjekom kojeg je Sonja voljela… Bio je to poznati džez muzičar Vlajko Lalić… Novac, slava, ljepota, voljeni čovjek, prestižne nagrade i zla sudbina koja upliće prste u bajkoviti život posljednjeg člana vanvremenske generacije… Njen voljeni čovjek odlazi na jedrenje, nailazi snažna oluja i on se utapa, a lijepa Sonja sebe proglašava udovicom…

Probala sam sve ja
i volela i patila
lutala danima
po nekim tuđim zemljama

Ostao samo si ti
nestaje mi hrabrosti
sa tobom lako je sve
bez tebe moram živeti

Mesec je sam plovio
milion dugih godina
Mesec je sam plovio
Što ne bih i ja

Smejem se oblaku
a bol na svakom koraku
reči mi zastaju
ja znam da sve izdržaću

Sama u postelji
snovi nisu dovoljni
ako nije bolelo
srcu nije prijalo

Nedugo zatim počinje sumanuti rat i prave vrijednosti gube smisao, na scenu dolaze neki drugi ljudi i neke druge vrijednosti… Njeni snovi se ruše jedan za drugim i Sonja se gubi u ovom novom vremenu i ovom novom poretku… Ona se udružuje sa ljudima koji su joj slični i koji joj izgledaju kao jedini zdrav glas razuma koji se bori protiv onoga sto se dešava u bivšoj Jugoslaviji, a to su članovi grupe EKV…

“Ja sam bila srećna kada sam pronašla ljude koji su jednako nesrećni kao ja”

Odlaskom Ivice Vdovića njen animozitet prema ovom društvu se pojačava, a zatim svakim sljedećim odlaskom život Sonje Savić se sve više urušava i ona se predaje onom što je čeka, ne videći smisao u ovom svijetu i društvu kojeg naziva jadnim i odvratnim…
Nakon Vd-a, odlazi Milan Mladenović, za njim Bojan Pečar, Margita Stefanović i na kraju odlazi zadnji član vanvremenske generacije, odlazi tužna Sonja Savić… Na njenoj sahrani se nije pojavio niko od kolega… I ona je kao i njeni prijatelji umrla u bijedi i siromaštvu, sama i ostavljena od svih…

Mesec je sam plovio
milion dugih godina
Mesec je sam plovio
što ne bih i ja

Smejem se oblaku
a bol na svakom koraku
reči mi zastaju
ja znam da sve izdržaću

Sama u postelji
snovi nisu dovoljni
ako nije bolelo
srcu nije prijalo

SLOBODA ILI NIŠTA, SLOBODA ILI NIŠTA, SLOBODA ILI NIŠTA

Vodeći se jedinom vodiljom, ljudskom slobodom, ovaj sjajni frontmen Partibrejkersa je što kroz svoje pjesme, što kroz druga djelovanja, često sa pokojnim prijateljem iz EKV-a Milanom, pokušavao da dopre do ljudi ukazujući im na suštinsku i iskonsku potrebu za slobodom. Milanovim odlaskom, Cane je ostao kao jedan od posljednih boraca za tu suštinsku stvar, ljudsku slobodu…
– Ja tebi čitam poslednje slovo, ja tebi, a ko meni? Sada si otišao da bi se negde rodio. Zvuk, snaga i energija!

– Neka ovo bude dosta, neka ovo bude sa merom, vidimo se…
I zaista, ko ce da čita posljednje slovo ovom velikanu? Ko će da čita kada su svi istiniti i iskreni borci za slobodu i pravdu iščezli?
Ovim portretom i ovim tekstom odajemo počast pravim borcima za slobodu, uz poruku da nikada iskra slobode nestati neće, po cijenu ma bilo čega.

Rodjen sam u zadnjem vagonu
na pruzi za jug
nije bilo mesta za mene
dan je bio vreo, a put dug

I bio sam svuda
i radio sam svašta
svako mi je bio dobar drug

na svom sam dlanu tražio tajnu
video sam samo besnu oluju

Put, put, put za jug

Pričao sam priče o brdu u zlatu
svoje sam telo video u blatu
moj duh sada slobodno šeta
videćeš ga na putu za jug

Komentari
  • 278
  •  
  •  
  •  
  •  
Radioaktivni Komarac