Iskra

Odbjegla,
Kao ponoćni lampion
Iz ruke prolaznika

Visoko,
Iznad iluzija smrtnosti
I zadovoljstva

Ipak previše ispod
Vjere i ljubavi,
Znanja o sebi i
Istine o svijetu.

Tvoj plamen gori,
Čuva te od privida
I putanja suza poljima
Samoće

I ne znaš da si
Iluzija ljepote,
Dok si pri zemlji, sijevaš

Ali na pragu neba,
Gasneš,
Lutaš bez iskre

Utapaš se i
Gušiš od gustine
Vazduha

Jer što lebdiš dalje
Sve više si prazna

Lampo bez porijekla
Vatro bez plamena…

Matija Vraneš

Komentari
  • 83
  •  
  •  
  •  
  •  
Radioaktivni Komarac