NEČUJNA PESMA
Ni pesnikova usna, ni himna svih ljudi,
Neće lepše da te peva
Od srca što te oćuti
A kad približiš uho grudima mojim,
Čućeš pucketanje vatre ,to u sebi gorim
I kad budeš tonula u san trznuće te,kao da sam nešto rek’o,
to u nama bruji neuhvatljiv eho.
Kosta Kosovac
***********************************************
Dokumentarac o jednom snu
Jastuk.
Bermudski jednakostranični trougao
između mišice, ramena i srca,
savršenih proporcija za jednu okruglu ludu glavu.
Razrešena misterija šta pokreće vrtlog
u centru pogubnog trougla:
ruka istog ramena
sa prstima među kosom iste
okrugle lude glave.
Vrte se lađe i poljupci,
ganjaju se vesla i dodiri,
tonu sidra i strahovi,
nestaju kormila i reči.
Rađaju se i umiru nade.
Postelja.
Pesak sa Australijske obale
rasut po toplim leđima,
i sanjivi međuprostor
između dve lopatice kao luke.
Leđa da usidriš obraz,
da odmoriš usne i grudi,
leđa da obgrliš okean,
da se okean utisne u tebe.
U tom međuprostoru ostavićeš
svoj san, kao sugurnu nadu.
Poklanjaš ga iako ga se sećaš.
U pesku zakopaćeš blago:
želju, razumevanje, uzdahe,
užitak dok ti se parčence čokolade
topi u nasmejanim ustima.
Buđenje.
Toplina budućeg Sunca
što se nazire u tamnim očima.
Potvrda da je san bio lep,
a ako nije – jedan blaženi zaborav.
Veliko slovo „O“
u čiju prazninu skačeš k’o dete,
i deo si božanske stvari:
zagrljaj.
Praznine na tren nema.
Zagrljaj.
Kaže Ostani, ali brod polako kreće.
Zagrljaj.
Samo još malo peska,
i okeana, i Sunca, i Platona.
Zagrljaj.
Potom nedostajanje…
Unedogled, nedostajanje.
Jelena Raičević
***********************************************
Izvrnuti let
Nebo pod tabanima teškim,
uma omamljenog od snova praznih,
od puteva besciljnih i tereta lažnih,
leži i grca u prašini i mulju.
Zemlja diže ruke, lomi umorne kosti,
plameni već užareni vazduh udisaja
i kricima belim zaglušuje prostor.
Želiš let visok i brz,
zamagljen ti je pogled
u njemu samo brojevi se množe
i telo drhti od hladnoće požude,
ali tvoje noge sve dubljim koracima
gaze u mulju sopstvenih težnji.
Svetlost lažnog sunca napaja ti baterije,
lažnim idealima klečiš i lažne pione poseduješ.
Varljive su istine ustoličene u tvom carstvu.
Mirjana Bošković
***********************************************