Jovana Zelenović

Polumrak poklopi besmisleni prostor koji zjapi između naših tijela, kovitlavi dim jeftinih cigareta u kafani još jeftinijeg profila omamljuje moj razum.
Osjećam tvoj dah. Prožima me tvoje prisustvo.
Gledam te i razmišljam o iluziji gledanja.
Milioni pogleda sijeku se i kovitlaju zajedno sa krčmarskim dimom, dok ih uragan prolaznosti odnosi u nepovrat.
I onda se desi iluzija, paučinasta stvarnost. Kroz lucidnu svjetlost, koja se odbija od stakla polomljenih flaša, ugledam tvoje oči. Ti si grijeh. Ti čak i mirišeš kao grijeh. Besramno te prizivam u svoj krug, ali grijeh dolazi polako i dugo. Satire sve spone sa razumom, ostaje samo praznina…i prepuštanje.

Jovana Zelenović

Komentari
  • 51
  •  
  •  
  •  
  •  
Radioaktivni Komarac