Pjesma za moj i tvoj 25. rođendan

Probudiš se sa 25 godina u džepu
na trenutak poželiš da je ona tu,
popiješ kafu i rakiju
i onda napišeš pjesmu.

Probudiš se sa 25 u džepu
u ogledalu isti lik
ista njuška,
veći podočnjaci i manje kose.
I ista želja, da ne postaneš nešto.

Probudiš se sa 25 u džepu,
zašto u džepu?
Valjda zato što je sve što si imao
oduvijek moglo stati u jedan džep
na staroj teksas jakni.
Ili zato što si u ruksacima navikao nositi knjige
a u vrećama đubre.

Probudiš se
sa šupljim džepovima
i trpaš dane u njih bezbrižno
kao i ranije,
knjiga čeka da je napišeš,
drvo da ga posadiš,
roditelji diplomu,
profesori opravdanje,
a ti kao i uvijek
čekaš konobara
dok ti Štulić promuklo
poručuje da sve ima smisla.

Probudiš se srećan što si se probudio
bez straha da zaspiš,
probudiš se kao proljeće
desetog u aprilu ili bilo kog drugog,
probudiš se sa 25 ili 27.
Zar je važno, sve dok se ona budi…

Na trenutak poželiš da je tu,
popiješ rakiju , napišeš pjesmu
strpaš u džep i nastaviš
dalje niz ulicu…

(Bojan Milidragović)

Slika: Fabian Perez

Komentari
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
Bojan Uzelac