Pogrešna galaksija

I ko smo mi?
gdje mi snovi čuče
nesigurni i žurni
jer ih vrijeme grize
a
i mene odrastanja muče

tebe bih da volim,
glasno,
da svi vide
ali vrijeme i taj san nosi,
slutim da mi samoća najbolje ide

igrala bih i pjevala
kad znala bih ja
da su svi ljudi mog kova,
pa gdje me onda vode lutanja ova?

zar sreća nije kad je dijelim
kad zagrlim i čuvam
ono
što uvijek me nasmije bićem cijelim?

ali život mi ni nju ne da
sa kim da je dijelim ja
pa se lažno nasmijem onda,
taj me štit
nikada ne proda

pa legnem i gledam šta sve imam
a neko ni toliko
i zašto mi opet fale oni dragi snovi moji
čekam Boga, još koliko?

šta mi vrijedi što biću jača
kad odrastanje nije moja sreća
reci mi, čuješ li iz mene iskre dječijeg plača?

sjedim nepomično
davim se
u moru upitnika,
uzvičnika
a nigdje tačke,
i opet srećna pravim se

“živi dalje”, u glavi čujem
“šta ti sve život još nosi”
i opet
osjećam hladan vjetar u kosi…

Jelena Kovačević

Komentari
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
Bojan Uzelac