Atomsko Sklonište

„Bio sam teški bolesnik koji je želio živjeti, što nije bilo moguće bez pjevanja!“ ( "Rock and Roll can never die")

Pevač Serđo Blažić preminuo je 1987. godine. Međutim on je oboleo još 1971. godine, nakon teške saobraćajne nesreće. Imao je samo 20 godina. To ga nije sprečilo da uđe u sastav Atomskog skloništa, snimi sa njima desetak albuma, održi velik broj koncerata (sedeći) i neretko direktno sa koncerta otputuje u Ljubljanu, gde je lekovima, zračenjima i hemioterapijama sprovođeno njegovo lečenje. Često bi u kolicima sa jednog koncerta odlazio na aerodrom i putovao na drugi koncert. Prijatelji Serđa Blažića i lekari koji su ga lečili proglasili su godine koje je proveo sa „Atomcima“ svojevrsnim čudom – muzika koju je voleo iznad svega održala ga je u životu duže nego što je iko pretpostavio na početku bolesti. Čak 17 godina duže. U jednoj pesmi je napisao stih:
Umjesto atomske bombe
mogli ste pronaci lijek
da prozivim svoj vijek
Koliko je Atomsko Sklonište (Pisac Boško Obradović) bilo proročki bend govore i stihovi pesme nastale pre 43 godine:

Oni što dolaze za nama,
Slušat će samo
Cvrkut plastičnih ptica,
Imat će u osmijeh,
U osmijeh, namještena lica.
Oni što dolaze za nama,
Imat će sterilizirane osjećaje
Bez klica.

Oni što dolaze za nama,
Imat će i u WC-u,
I u WC-u, televiziju.
Sklapat će prijateljstva
Putem kućnog kompjutera.
Oni što dolaze za nama,
Umjesto šljivovice
Ispijat će čaše etera.