Miladin Šobić, Prolazi život

Prolazi zivot k'o đavo da ga tjera
u nepoznato odnosi nas
k'o autobus bez volana, bez šofera
a nikog nema, gdje su vrata, gdje je spas

Smjenjuju se price, ljudi ipak žive
puno me toga sve manje dotiče
otkad tebe nema, prate me boje sive
slušam kako život u meni tiho otiče
za novo sjutra k'o da nemam plan
ja samo kopnim iz dana u dan

Pobogu, dušo, uporno nista ne shvataš
kad jednom odem više se ne vraćam
i ptice znaju kako sam tebe volio
život bez tebe tako me slomio

Sve li su snovi, sve su puste želje
na ovom svijetu gdje veliki je kvar
stojimo u redu, to sudbina nas melje
a negdje na dnu duše za malo sreće tinja žar