Libero Markoni

Libero Markoni

Ove godine se navršava 30 godina od odlaska po mnogima iz tog perioda najvećeg beogradskog boema Slobodana Markovića (Skoplje, 1928 - Beograd, 1990) koji je bio pesnik, prevodilac, novinar i slikar, poznat pod nadimkom Libero Markoni. Po pričama iz tog doba bio je „najpesničkiji pesnik" koji je živeo u Beogradu. Kupovao je trešnje kao pesnik. Ulazio je u krčme kao pesnik, udvarao se ženama kao pesnik." Objavio je 62 knjige, a dve su štampane posle njegove smrti: „Južni bulevar" i „Zapiši to, Libero". Tokom Drugog svetskog rata, kao dečak je pobegao iz logora. Bio je svetski putnik. S ponosom je govorio da je "oplovio četrnaest mora". Hodočastio je po čitavom jugoslovenskom prostoru, najviše po Metohiji i njenim manastirima. Najveći deo života proživeo je na Čuburi, delu Beograda koji je ovekovečio u svojim pesmama, reportažama, slikama i crtežima. Napisao je scenario za film Bokseri idu u raj. Desanka Maksimović je rekla za njega da je bio vedar, talentovan čovek, koji je skrivao veliku bol.

ČAŠE

Poslednje ostaju one nasred stola.

Nekad pune smeha, nekad pune bola.

Sa malo vina što im na dnu osta

pričaju u mraku sudbu kasnog gosta.

A sa poda sivog kao mrtva sena

sanja svoje vino čaša razbijena.

Bar da neko tugu, tu na podu smrska,

ne bi čaše ove svitanje dok prska

i dok zora puna novog vina sviće,

ne bi zažalile što slomljene biće.

Nebo sve je šire. Dan seda kraj stola,

opet plav od smeha i krvav od bola.

 

Slobodan Marković je sâm napisao uvod u knjigu izabrane poezije "Jednom u gradu ko zna kom", u kojem se ovako izjasnio: "Umetnost je moj život. Nisam se trudio da u svemiru nađem sličnost sa sobom. Znam da sam unikat i da nemam dvojnika. Po svoj prilici, neću ni imati potrebe da ga angažujem."

Iz iste kategorije